Ovo su poruke koje UMRLI šalju svojim bližnjima

Medij Džejms van Prag, koji se bavi prenošenjem poruka preminulih već 30 godina, kaže da su ovo četiri najčešće poruke koje šalju svojim bližnjima.



"Kada neko umre, oni koji su ostali iza njega često se bore sa tugom, krivicom i neodgovorenim pitanjima. Ono što ja radim može im pomoći i živima i mrtvima da zatvore taj krug pitanja kroz duhovnu vezu i da tako oboje zacijele", piše medij.



Ove četiri poruke su posebno iscjeljujuće:



1. Ja sam dobro

Često se naše poslednje uspomene na preminule odnose na njihovu borbu s bolešću i strahom. Svaki puta kad prenesem ovakvu poruku da je preminuli sada "kod kuće" i da više ne pati, osjetim kako se energija svih prisutnih podigne. Nedavno sam jednoj majci prenio da je njen sin, koji je umro u nesreći, sada sa dedom na nebu. Ta slika dvoje ljudi koje je voljela i koji su sada ponovno zajedno sigurno je početak zacjeljivanja njenog srca.



2. Ne trebaš sebe da kriviš

Vrlo često, a pogotovo kada djeca umru ili kada se neko ubije, oni koji ostanu iza njih osjećaju veliki teret krivice. Sjećam se majke i oca koji su izgubili djete u strašnoj nesreći s pištoljem. Oba roditelja su bila toliko opterećena krivicom da su se jedva mogli da pogledaju - sve dok se njihov sin nije javio i uvjerio ih da želi da krenu dalje i da budu sretni, i što je najvažnije da budu podrška jedno drugome.


3. Molim te, budite srećni

Oni koji su prošli svijetlo sada su na mjestu punom ljubavi i sreće, ponovno s prijateljima i porodicom koju vole. Jedna od najčešćih stvari koju mi kažu je da žele da, ljudi koje su ostavili na zemlji, budu srećni kao što su i oni. Zato što su na srećnom mnestu, oni više ne osjećaju zemaljske emocije zamjeranja i ljubomore. Neprestano prenosim poruke supružnicima, djetetu ili prijatelju na zemlji da krenu tim putem, nađu novu ljubav i da otpuste tugu i krivicu kako bi mogli da uživaju u svom vremenu na zemlji.



4. Još sam tu

Nedavno sam jednoj supruzi rekao da je njen preminuli suprug pratio kako je renovirala kuhinju u njihovoj zajedničkoj kući. Sviđao mu se novi izgled! Bilo joj je drago što je imala njegovu podršku. Cijela publika se osjećala bliže njegovom duhu i bila je svjesna da nas naši voljeni nikad u potpunosti ne napuste. Često tugujući zaborave da su preminuli i te kako blizu. Kao medijum, često pomažem ljudima da zacijele, dokazujući im da preminuli možda nisu tu da popiju kafu s njima, ali njihov duh biće tu da im da ljubavi i podrške ostatak njihova života.




Primjedbe