KRITIKA ISLAMSKE DEKLARACIJE



Gledanje na deklaraciju Alije Izetbegovića okom vjernika.

AUTOR: Zijad Šišić, prvoborac Armije RBiH, bivši kontrolor zračnog saobraćaja.



UVODNI KOMENTAR  - Sven Rustempašić: Iako se sa nekim autorovim tezama i zaključcima ne slažem (a uslijed obimnosti teksta nemam namjeru da komentiram), ipak je ovaj kritički analitički tekst vrijedan pažnje jer iznosi dodatne dokaze da je 'Islamska deklaracija' jedna anti-islamska škrabotina, iskorišćena za uništavanje Republike BiH, njenih građana i naročito ciljano, bošnjačkog naroda i muslimana u njemu. Sadržaj ove škrabotine kojoj se autorstvo pripisuje Aliji Izetbegoviću (iako neki njegovi to zovu ¨zajedničko djelo¨) ustvari je sklepana kopija kopije sličnog ideološkog i kvazi-teološkog materijala kojeg dugo vremena piše Britanska obavještajna služba; konkretno u ovom slučaju, to je imitacija političke platforme 'Muslimanskog bratstva' (na arapskom 'Al Ikhwan al Muslimeen', na engleskom 'Muslim Brotherhood') - organizacije koju Britanci manipuliraju od kada su je osnovali 1928. godine, da od muslimana prave majmune i svoje žrtve.

PRVI DIO - ZLOUPOTREBA ISLAMA U LIČNE I POLITIČKE SVRHE

Kritike temeljene na Kur'anu-a.š.

U ”Islamskoj deklaraciji” u kojoj se kao vodeći ”autor” navodi gospodin Alija Izetbegović kaže se:
NAŠ CILJ: Islamizacija muslimana
NAŠA DEVIZA: Vjerovati i boriti se

”Deklaracija koju danas predajemo javnosti nije nikakva lektira, koju strancima ili onima koji sumnjaju treba dokazivati superiornost islama nad ovim ili onim sistemom, ovom ili onom grupom ideja. Ona je upućena muslimanima koji znaju gdje pripadaju i koji u svom srcu jasno osjećaju na kojoj strani stoje. Za takve ova deklaracija predstavlja poziv da izvuku neophodne konzekvence o tome na šta ih ta ljubav i pripadnost obavezuje.

Čitav muslimanski svijet nalazi se u stanju vrijenja i promjena. Ma kakav bude izgledao ovaj svijet pošto ove promjene naprave prvi ulazni krug, jedno je sigurno: on neće više biti svijet iz prve polovice ovog vijeka. Epoha pasivnosti i mirovanja prošla je zauvijek. Ovaj trenutak mijene i kretanja nastoje iskoristiti svi a posebno moćni stranci s Istoka i Zapada. Umjesto svojih armija, oni sada ubacuju svoje ideje i svoj kapital, i ovom novom formom utjecaja nastoje ponovo postići cilj: da osiguraju svoju prisutnost i da muslimanske narode održavaju i dalje u stanju duhovne nemoći i materijalne i političke zavisnosti. Kina, Rusija i zapadne zemlje prepiru se o tome kojoj od njih i nad kojim dijelom muslimanskog svijeta pripada patronat. Njihova svađa je bespredmetna. Islamski svijet ne pripada njima, nego muslimanskim narodima. Jer, jedan svijet sa 700 miliona ljudi i ogromnim prirodnim izvorima i na geografskoj poziciji prvog reda, koji je nasljednik kolosalnih kulturnih i političkih tradicija i koji je nosilac žive islamske misije, taj svijet ne može dugo ostati u položaju najamnika. Ne postoji sila koja bi mogla spriječiti novu muslimansku generaciju da ne učini kraj tom nemoralnom stanju.

S ovim uvjerenjem mi objavljujemo prijateljima i neprijateljima da su muslimani odlučili sudbinu islamskog svijeta uzeti u svoje ruke i taj svijet urediti po svojoj zamisli.

U ovom smislu deklaracija ne sadrži ideje koje bi se mogle smatrati potpuno novim. Ona je prije sinteza ideja koje se sve češće čuju na raznim stranama i koje imaju približno opću važnost u svim dijelovima muslimanskog svijeta. Ipak, njena novost je u tome što traži da se s ideja i planova pređe na organiziranu akciju za njihovo ostvarenje. Borba za nove ciljeve ne počinje danas. Naprotiv, povijest ove borbe već pozna svoje šehide i ispisane strane o stradanjima i žrtvama. Ipak, to je osobno žrtvovanja izuzetnih pojedinaca ili hrabrih malih grupa u sudaru s moćnim silama džahilijjeta. Većina problema i teškoća, međutim, zahtjeva organiziranu akciju miliona. Našu poruku posvećujemo uspomeni naših drugova koji su pali za islam.”

Sarajevo, 1970. - džumade-l-ula, 1390.

”S ovim uvjerenjem mi objavljujemo prijateljima i neprijateljima da su muslimani odlučili sudbinu islamskog svijeta uzeti u svoje ruke i taj svijet urediti po svojoj zamisli.”

Kur'an-a.š. (XXVIII:56.)

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

Ti, doista, ne možeš uputiti na pravi put onoga koga ti želiš da uputiš,
- Allah ukazuje na pravi put onome kome On hoće,
i On dobro zna one koji će pravim putem poći.

———————————————————-
Odmah se postavlja prvo pitanje vezano za ”Islamsku deklaraciju” ili za njihov cilj: islamizaciju muslimana. Kako je moguće da se muslimani predvođeni gospodinom Alijom Izetbegovićem ne drže osnovnog postulata islama u kojem Uzvišeni Gospodar svome zadnjem poslaniku-s.a.v.s., kaže da čak ni on (Muhammed-a.s.) nije taj koji odabire onoga koji će biti upućen na pravi put? Kada poslanik-s.a.v.s., nije taj koji odabire ko će biti na pravom putu kako onda može gospodin Izetbegović sebi dati za pravo da islamizira svijet muslimana? Nije li islamizacija muslimana pleonazam? Zar se ne podrazumjeva da je islam kao jedina vjera sa kojom je Uzvišeni zadovoljan, apriori muslimanska iskonska vjera koju potvrđuju svi Božji poslanici-muslimani od Adema-a.s., do Muhammeda-a.s? Da je navodni pisac ”Islamske deklaracije” postavio sebi i svojim ”sljedbenicima” za cilj islamizaciju SFR Jugoslavije, SSSR-a, Evrope, Amerike ili Afrike, pa da čitalac pomisli da se pojavio tim misionara koji se legalnim sredstvima slobodne misli i govora bori za bolju budućnost svih ljudi, bez obzira na religijska, sekularistička ili nacionala zastranjenja, ovo bi moglo proći kod većeg broja mladih. Ali gospodin Izetbegović pretenduje da islamizira muslimane Svijeta islama, a da pri tome ne zna ni arapski, ni perzijski, ni turski, ni urdu, ni engleski jezik?!

Pripadnici ulleme koji tvrde da su čuvari izvornog teksta Kur'ana-a.š., odnosno da su oni nasljednici zadnjeg Božjeg poslanika-s.a.v.s., ne učiniše ništa da gospodina Izetbegovića usmjere na kolosjek izvornog islamskog prava kako bi on kao pravnik ili političar shvatio svu iskrivljenost interpretacija islama u ”svojoj” deklaraciji, a koja se putem Svjetske cionističke organizacije preko 40 godina propagira i podmeće mlađim muslimanskim naraštajima diljem Svijeta islama. Vodeća ullema ne samo Bosne nego i svih onih muslimanskih zemalja u kojima je ”Islamska deklaracija” prevedena i distribuirana u stotinama hiljada primjeraka je dakle glavni saučesnik u podmetanju kukavičjih jaja. Cilj tog podmetanja nije nikakva islamizacija muslimana nego dovođenja Svijeta islama na iskrivljeni vjerski, pravni, politički, ekonomski i kulturološki kolosjek, kako bi se što veći broj mlađih muslimana i muslimanki koji su ciljana populacija, preko smutnje koju sije sadržaj dotične deklaracije, doveo u zabludu, zbunjenost ili osjećaj islamske inferiornosti. Kao što bi ilustrativno rekao sam autor: ”Ja prije podne mislim jedno, a poslije podne drugo.” Pri tome ne treba zaboraviti da su čestiti muslimani i časni slojevi ulleme upozoravali i na krivotvorine prijevoda Kur'ana-a.š., načinjene još za vakta Kraljevine Jugoslavije i to od strane nekadašnjeg Reisu-u-ulleme Džemaludina ef. Čauševića i hafiza Muhammeda ef. Pandže, kao i na kriva tumačenja Kur'ana-a.š., od strane autora ”Islamske deklaracije”. Ali njihovo ispravno mišljenje ili javna riječ izgovorena u manjim sredinama i skromnim bh. džamijama nije se medijski mogla daleko čuti. Broj prigušivača istine u Bosni ali i diljem Svijeta islama oduvijek je bio veći od broja onih koji javno brane izvorne principe vjere. Ipak danas u svijetu interneta taj omjer poprima suprotnu tendenciju.

Kur'an-a.š. (XI:56.)

U ime Allaha, Svemilosnog, Samilosnog!
A ja se oslanjam na Allaha, i moga i vašega Gospodara!
I nema niti jednoga živog bića a da nije On uzeo sudbinu njegovu,
Gospodar je moj, zbilja, na ispravnom Putu.



Bilo koji musliman ili muslimanka svijeta koji pažljivo pročita ”Islamsku deklaraciju” koja predstavlja suštinu ”Alijinog” bunta biva zaprepašten. Zar je moguće da neko ko pretenduje da mjenja čitav svijet, ne zna da je sudbina ne samo muslimana nego cijelog čovječanstva samo u Božjim ”Rukama”?

Zar je moguće da Alija kao ”musliman” nije znao da on ili oni koji su mu poturili ”Islamsku deklaraciju” ne uređuju svijet po svojoj zamisli, već da ljudi-muslimani temeljem Kur'ana-a.š., i originalnog Sunneta, imaju ulogu Božjih namjesnika u Svijetu islama? Namjesnici se u prvom redu trude da se harmonija koju je uspostavio savršeni Tvorac ne mjenja ili da se ne derogira pravnim sistemima koji su suprotni izvornim Božjim zapovijedima. Zar ne znade da samo Allah Uzvišeni u vjeru prima koga On hoće i da Njemu ničija islamizacija muslimana ne treba jer put dobra se jasno razlikuje od puta zla. Zar on ne zna da je Uzvišeni Gospodar u Kur'anu-a.š., zapisao da neće biti ni po željama muslimana ni po željama sljedbenika Knjige! Svidjelo se to bilo kome ko tvrdi da će svoju sudbinu uzeti u svoje ruke ili ne, sudbina je već određena! I to pozitivna za svaku jedinku, narod ili civilizaciju pod uslovom da priznaje samo Jednog Gospodara, te da se svaki čovjek za svoga života ”trudom trudi” da poštuje ono što je Uzvišeni naredio, dozvolio ili zabranio!

Zar ne znade ”autor” da je za sve muslimanske prvake kao najobrazovanije upravitelje Svijeta islama na Zemlji, bila oduvijek obvezujuća bogobojaznost i borba protiv zla, javna i beskompromisna a temeljena na civilizacijskim vrijednostima primjenjenog Kur'ana-a.š., a sa ciljem postizanja univerzalnog dobra? Pa da li se suprotstaviše, ili se SCO-zlu pridružiše ”Alijini” ”Harisovi” ”Fikretovi” ”Seferovi” ”Fahrudinovi” ili ”Zlatkovi” muslimani? A ovi što napisaše ”Islamsku deklaraciju” traže da se sa ideja pređe na djela. Zar to nije bila omiljena fraza J. B. Tita koju je za života mnogo puta javno izgovorio. Oni neće pojedinačne šehide. Oni hoće stotine hiljada šehida koji su organizovani u redovima Alije i ”drugova”! Dakle, ”oni” hoće i povod i razlog za organizirano (masovno) ubijanje muslimana za koji im neko mora pripremiti teren. Sam Milorad Dodik se i danas nakon 40 godina od pisanja ”Islamske deklaracije” poziva na nju i naziva je glavnim razlogom za početak zadnjeg bh. rata. Njegovo mišljenje dijele i mnogi iz Hrvatske jer i Srbi i Hrvati se pred EU i SAD-om diče svojom odbranom Evrope od radikalnog islama kojeg je navodno propagirao gospodin Alija Izetbegović. Druga strana stvarne medalje se nikada ne gleda! I to zato da se ne otkrije koja grupa autora je stajala iza ovog plagijata Islama.

Nije problem u tome što jedan pravnik svojim nazovi intelektualnim bravurama poziva muslimane svijeta na ustanak, a da pri tome uopšte ne imenuje glavnog neprijatelja islama. Nije problem u tome što je za njega prvi problem Kina, potom Rusija pa tek onda ”tamo neke” zapadne zemlje. Nije problem što on, kako kaže ”ne piše” strancima, niti je problem što on javno piše imaginarnim sumnjičavcima koji ne vjeruju u superiornost islama. Suštinski problem duhovne izdaje leži u našoj, ali i svjetskoj ullemi koja ni tada u SFRJ a ni danas u BiH, četrdeset godina nakon ovog podmetnutog pamfleta i planskog derogiranja izvornog islama, na reaguju onako kako, Uzvišeni zapovjeda. Oni po ugledu na ovdašnje sekularne sljedbenike Tita, ali i turske sekularne sljedbenike Ataturka, napraviše još jedan kult ličnosti neislamski veličaju lik i djelo Alije, ”oca nacije,” štampajući mu sabrana (ne)djela i krijući mu devastirajuće rezultate izdaje vjere, ustava i domovine što se zvaše internacionalno priznata Republika Bosna i Hercegovina. Njima su Ričard Holbruk i Bernar Anri Levi uzori i zaštitnici!? Evo šta o Kur'anu-a.š., i ”Islamskoj deklaraciji” piše Alijin veliki židovski prijatelj gospodin Bernar Anri Levi (nije prenesena ovdje foto kopija dijela teksta iz novina).

A evo šta kaže Kur'an-a.š. (V:51)

U ime Allaha, Svemilosnog, Samilosnog!

O vjernici!
Ne uzimajte za zaštitnike jevreje i kršćane!
Oni su jedni drugima zaštitnici.
A ko ih od vas za zaštitnike uzme, njihov je!

Allah doista neće na Pravu Stazu uputiti narod silnički.

Postavljaju se pitanja:
Pošto se gospodin Alija Izetbegović devedesetih, očito javno odrekao ”svoje” ”Islamske deklaracije” odakle proizlazi ta silna želja da se ta ista umnožava i distribuira po svim bibliotekama?!
Kome je u interesu da jedan takav intelektualni plagijat glorifikuje i da ga kao kukavičje jaje podmeće ovdašnjim Muslimanima i to po pitanju odgovornosti za početak zadnjeg antimuslimanskog rata, a gdje se samim Muslimanima putem ”Islamske deklaracije” nameće kolektivna krivica za njen sadržaj?!

Kome treba tolika smutnja u narodu ionako raspamećenom razdorom i prevarom, a čiji naziv Musliman nelegalno ukinuše istovremeno sa nelegalnim ukidanjem internacionalno priznate Republike BiH 1995. g., pa ih preobratiše u Bošnjake, znajući da bez naziva Musliman nema ni naziva Republika BiH?

Ko stoji iza specijalnog i najpodlijeg duhovnog rata protiv muslimana svijeta?

Zar se Radovan Karadžić i general Praljak preko dvije decenije ne pozivaju na ”Islamsku deklaraciju” svaki put kada ovo kjafirsko kukavičje jaje treba zloupotrijebiti protiv muslimana, plašeći svijet sa novom ”najezdom” islama?

Pošto se u ovoj ”deklaraciji” radi o prekrajanju postulata islama i pozivu muslimanima svijeta koji i dalje traje, odakle proizlazi i ondašnja i sadašnja pasivnost muslimanskih univerziteta u Mekki, Medini, Kairu, Fesu, Damasku, Bagdadu, Islamabadu, Kuala Lampuru, Teheranu ili Istanbulu?

Kako je moguće da niko iz islamskog svijeta intelektualaca ne reaguje na suštinske zloupotrebe islama u političke svrhe? Zar je moguće da su se svi vodeći umovi Svijeta islama tokom XX vijeka prodali za cijenu prezrenu?

Nemoguće je da muslimanska inteligencija ne zna za ajete koji kažu da će muslimani odgovarati i pojedinačno i kolektivno i za činjenje i za nečinjenje! Ignorisanje svjetovnog intelektualnog zla i duhovne zloupotrebe vjere od strane klera; koštalo je to muslimane svijeta propadanja hilafeta i njihovih sjajnih carstava i civilizacija na tlu Afrike, Azije i Evrope. Uspon ili pad, blagostanje ili bijeda bilo koje muslimanske dinastije od Dinastije Umejja, Abasida, Fatimida, Berbera, Mogula ili Osmanlija počivala je uvijek na poštivanju ili nepoštivanju izvornog sadržaja Časnog Kur'ana i originalnog Sunneta. Prosperitet Svijeta Islama uvijek je počivao na poštovanju Božjeg Zakona a njegova propast je uvijek počivala na napuštanju principa izvorne Božje Riječi, što se naravno odražavalo i na svim drugim poljima: vojnom, ekonomskom, političkom, naučnom, kao i na polju međuljudskih odnosa .

Zar nakon propasti tolikog broja muslimanskih carstava, ovi današnji manipulanti nisu izvukli nikakve pouke i zar nisu svjesni činjenice da je nad njima, već duži niz godina kazna zaborava, kao specifičan vid Božje kazne? Odnosno, da je muslimanskim elitama diljem svijeta dato svega u izobilju samo da bi što više grijeha nagomilali! Zar ovdašnji muslimani i muslimanke ne vide da su i gospodin Alija Izetbegović i gospodin Haris Silajdžić i gospodin Mustafa Cerić u biti manipulatori najsenzibilnijim vjerskim, ali i patriotskim osjećajima vlastitog naroda? Nije li konačno od Uzvišenog Gospodara došlo vrijeme kada će se javno ukazati na one koji govore istinu i na one koji lažu?

Činjenica je i da su duše mnogih muslimanskih intelektualaca već odavno prodate. Kao što je još važnija činjenica da mnoge čiste duše mladih ljudi nisu na tržištu duša, ali da njima manipulišu političko-vjerski munafici! Evo kako se slatkim riječima manipuliše pukom u ”Islamskoj deklaraciji”:

”Hoćemo li da muslimanski narodi izađu iz kretanja u krug, iz zavisnosti, zaostalosti i siromaštva? Hoćemo li da ponovo sigurnim korakom stupe na stazu dostojanstva i prosvijećenosti i da postanu gospodari svoje sudbine? Hoćemo li da ponovo punom snagom izbiju vrela hrabrosti, genija i vrline, tada jasno ukažimo na put koji vodi do tog cilja?”

O kakvoj zavisnosti, zaostalosti i siromaštvu muslimanskih naroda govori ”Alija” i njegovi prikriveni sufleri? Sedamdesetih godina kada je ”pisao” ovaj propagandni plagijat Alija je znao da je u Svijetu islama postojala samo ideološka zavisnost od komunističkog, odnosno kapitalističkog sekularnog materijalizma. Zaostalost i siromaštvo muslimanskog dijela Afrike i dijela Azije mogla se realno postepeno smanjivati, pametno primjenjenom strategijom Kur'ana-a.š., koji ne dozvoljava pretjerano bogaćenje s jedne i pretjeranu bijedu s druge strane. Vodeći muslimani XX vijeka neće da vide blagodati zekata, jedinstva i opšteg dogovora kao što su vidjeli muslimani za vrijeme Muhammeda-a.s. Naftom bogate muslimanske zemlje bile su obavezne pomagati svoju siromašnu braću u Africi i Aziji. Ali one to niti su činile kako treba, niti to čine danas. Ogromni fondovi zekata koji su izdvajani od strane bogatih i iskrenih muslimana su zloupotrebljeni od strane ”muslimana” lopova. Na kraju krajeva ogromna pomoć muslimanskih naroda data za odbranu muslimana Bosne i Hercegovine, tokom devedesetih godina XX vijeka zloupotrebljena je upravo od strane Stranke demokratske akcije i njenih ullemanskih pristaša.

Gospodin Izetbegović ni tada, a ni u XX vijeku, ne govori o suštini muslimanske ekonomske solidarnosti kao temeljnoj socijalnoj vrijednosti islama. On treba da konstatuje loše ekonomsko stanje muslimana i da ih naravno još više smuti i obeshrabri, kako bi se njihovo ionako loše duhovno stanje još više pogoršalo. Nikakvo opravdanje ne može se naći u povijesnim faktima koji potvrđuju veleizdaju vjerskih principa od strane Arapa, Turaka, Perzijanaca, Berbera ili Mogula. Izdajnički način življenja je donosio veliko materijalno blagostanje samo vladajućim oligarhijama, ali donio im je istovremenu i sramnu propast na oba svijeta zato što su napuštali temeljne vrijednosti islama. Zar su ovi danas pametniji od drugih pa će možda oni izmijeniti Božji Zakon i sebi prevarom priskrbiti zlatne kašike i raj u Bosni? To je naravno nemoguća misija, raj nije nikada u Bosni postojao a niti bilo gdje drugdje na planeti! Nije li današnja ”slobodna” Bosna primjer kako se iz pokvarenog duha ”Islamske deklaracije” generisala najgora ratna histerija, a potom i najgora frankenštajnska tvorevina na planeti? U njoj muslimanski narod kopa po kontejnerima umjesto da od zekata preživi, popravi domove i onda putem zajedničkih ulaganja otvara mala preduzeća i mini farme u kojima bi se proizvodila i izvozila zdrava hrana diljem Svijeta islama. Treba li onda čekati da se bosanski scenarij u mnogo gorim varijantama za vjernike izrežira u svakoj muslimanskoj zemlji? Da li znaju muslimani i muslimanke da će oni koji se budu pravili slijepi po pitanju smutnje na ovom svijetu, kao takvi biti proživljeni na Onom svijetu?

U drugom kapitalnom pitanju koje je u svojoj osnovi jadikovanje nad sudbinom, autor navodno vodi muslimane stazom na kojoj oni postaju gospodari svoje sudbine! Kao da bilo koji nominalni ”musliman” ne zna da je sudbina svakog pojedinca, naroda i svijeta već određena u uzvišenim Knjigama sadržanim u Pomno Čuvanoj Ploči? Kao da ne zna da je Uzvišeni Gospodar svakom ljudskom biću već odredio dobro, a da to biće treba da se svojski potrudi da do tog dobra dođe, boreći se protiv zla koje je svuda oko njega i u njemu samome? Pa ako se izbori i ustrajno čini dobra djela dobiće Božju naklonost i nagradu, a ako se ne izbori i prihvati zlo ide u pakao.

Kao da bošnjački ”guru” nikada nije čuo za imanski šart koji se zove Božje određenje i za ”Knjigu Rokova” u kojoj je već određen i datum rođenja i datum smrti svake jedinke i kraj nekog naroda, kao što je na koncu određen i datum njihovog ponovnog proživljenja i apsolutno pravednog suđenja Savršenog Sudije!

On i njegovi loše prikriveni sufleri ne priznaju da je kod muslimana, Gospodar sudbine samo Jedan i Jedini Stvoritelj. On im naravno ne nalaže fatalizam, već vjerovanje u Božje određenje i aktivnu borbu dobra protiv zla, kako bi se na njih prosula Njegova milost! Ali, temeljno svojstvo ”vožda” i njegovih Bošnjaka je prikriveni inat, a ne demokratska akcija jedinstvenih Muslimana.

Oni će u inat čitavom muslimanskom svijetu i Kur'anu-a.š., prihvaćati cioniste za najveće prijatelje.

Oni će u inat okretati glave od najboljih bosanskih sinova koji su na bojnom polju i na polju borbe za ukupni boljitak bh. društva, potvrdili din i iman.

Oni će se u inat okretati kamatama i bankama od kojih će uzimati IMF kredite, pod vrlo ”povoljnim” uvjetima ne strahujući od Božje zabrane kamate i ne vjerujući da je Svevišnji najavio rat onima koji je ne ispoštuju.

Oni će iz inata organizovati pompezne mega koncerte i pjevati samozadovoljno ”o rahatluku” u vrijeme kada im je pola naroda pobijeno ili protjerano. Oni će ukinuti Armiju i Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Bosne i Hercegovine i svoje najbolje borce poslati na ulicu. Ostale će prodavati da služe kao jeftino topovsko meso u ratovima protiv muslimana diljem Svijeta islama.

Nikada i nigdje od SDA i dijela njihove ulleme nećete čuti suštinske ajete o tome ko su najveći muslimanski neprijatelji po definiciji Kur'ana-a.š. Ili kako je Jevrejima kamata bila zabranjena njihovim Tevratom, a da je dodatno zabrana potvrđena i putem Kur'ana-a.š. Niti ćete ćuti da su po definiciji Kur'ana-a.š., nevjernici svi oni koji kažu: ”Trojica su”; a svi znaju da je samo Jedan Bog. Nikada od njih nećete ćuti kako je neki od njih otišao negdje da izmiri zavađenu muslimansku braću, već ćete gledati kako se iz dana u dan sve prgavije javno svađaju, a znaju da im je naređeno da se ”svi jednog užeta drže” i da se nikako u vjeri ne razilaze! Svima će im stranci i mnogi sljedbenici Knjige biti važniji od braće po vjeri, a počesto i od braće po krvi ili tazbini. Zato se zloupotreba vjere u lične i političke svrhe potvrdila kroz čitavu historiju Islama kao najopasniji duhovni otrov za muslimane cijelog svijeta.

Kur'an-a.š. (VI:65)

U ime Allaha, Svemilosnog, Samilosnog!

Ti reci:
”On je Taj Koji određuje da vam se kazna pošalje
iznad vas i ispod nogu vaših
ili vas na stranke izdjeli
i da vi silu kušate jedni od drugih.”
Vidi kako im dokaze nižemo Mi, ne bi li razmislili!



Nadalje, u ”Islamskoj deklaraciji” gospodin Alija Izetbegović i njegovi sponzori hoće da jasno ukažu na put koji vodi do vrela hrabrosti, genija i vrline, a da pri tome niti jedan od pomenutih ajeta u samoj ”Islamskoj deklaraciji” ne citiraju. Pa kod muslimana je valjda ”vrelo” svega u Kur'anu-a.š.

Pored izbjegavanja uzvišenog govora Svemilosnog Gospodara kao upute, milosti i opomene gospodin Izetbegović i njegovi šaptači ne nalaze uporišta ni u vjerodostojnim hadisima Muhammeda-a.s., već sva politička pojašnjenja i upute daju ”svojim” riječima. Ni pomena nema da je nadnacionalna islamska misija Muhammeda-a.s., decidno i direktno isključivala i osuđivala bilo koji vid arapskog ili bilo kog drugog nacionalizma, kao i plemensku zagriženost.

Muslimani današnjice jako dobro znaju ko su ti koji su svete riječi izostavljali i ko su ti koji su svete riječi izvrtali kako njima odgovara? Muslimani jako dobro znaju ko su ti koji su iz svetih Knjiga, uzimali ono što im odgovara, a glave svoje okretali od onoga što im ne odgovara?

Muslimani jako dobro znaju koje svete Knjige su namjerno ”ljudskom” rukom izmijenjene i koje svete Knjige ne možete naći u originalu. Muslimani iz vremena pisanja i distribucije ”Islamske deklaracije” i muslimani nakon tog vremena, jako dobro su znali kakve kazne čekaju one koji pod izgovorom ”prevodilačke slobode” mijenjaju ili prešućuju istinu Kur'ana-a.š.

Muslimani Bosne jako dobro znaju da ko su ti koji su ih svojim svađalačkim mentalitetom doveli u poziciji da ni sami ne znaju koliko novih bošnjačkih stranaka imaju na svakim narednim nazovi slobodnim i nazovi demokratskim izbornim listama.

Zatim gospodin Izetbegović u ”Islamskoj deklaraciji” poentira suštinu borbe iskrenih muslimana Egipta (Sueca) protiv Engleza pedesetih godina prošlog vijeka i strogo spočitava Arapima nacionalizam zbog kojeg su izgubili tri rata protiv Izraela. Kada je njega zapala ”vlast” u Bosni prvi je napravio nacionalističku partiju pod izgovorom islama i prvi je uveo nacionalistički naziv Bošnjak kao da mu se zemlja zove Bosna! I on i ovdašnja ullema su tokom ratnog obnoviteljskog bošnjačkog sabora izgleda zaboravili šta piše u 77. i 78. ajetu sure Hadždž.


Za vodeće prijatelje prihvatio je upravo Engleze, Francuze i Amerikance koji postavljaju komandante UN snaga, među kojima je bilo i Kopta iz Egipta odgovornih za smrt hiljada Muslimana u Sarajevu, Prijedoru i Srebrenici!

Kada su 1995. godine već dobiveni rat prodali za cionističkim stolom Ženeve, Dejtona i Pariza zaboravili su na kritike upućene Arapima i njihovom nacionalizmu. Gospodin Izetbegović Republiku Tursku u ”Islamskoj deklaraciji” naziva trećerazrednom zemljom, a od istih Turaka s ponosom preuzima sekularističku tradiciju ”kemalizma” i prima književne nagrade!

Prvi u Bošnjaka, sa svojom SDA nakon što se dokopao vlasti svim silama vukao je muslimane Bosne u judeokatoličku Evropu dok je to isto spočitavao svojevremeno Turskoj! Turska ga zauzvrat nagrađuje počasnim doktoratima i ordenima jer takvog SCO-kooperativca ni sama Turska nije vidjela u proteklih stotinu godina.

Islamsku vladavinu Osmanlija na tlu Bosne ili Balkana, Božji Zakon i halifske Kanune Sulejmana Zakonodavca gospodin Izetbegović kao pravnik i ne spominje u svojoj ”Islamskoj deklaraciji”!? Kao da su mu srpski orijentalisti diktirali šta smije, a šta ne smije pominjati u nazovi ”Islamskoj” deklaraciji.


KRITIKA-ISLAMSKE DEKLARACIJE - DRUGI DIO

ISLAMSKA DEKLARACIJA I ZAOSTALOST MUSLIMANSKIH NARODA

Konzervativci i modernisti

”Ideja islamske obnove, sa svojim shvaćanjem o sposobnosti islama ne da samo odgaja čovjeka nego i uređuje svijet, imat će uvijek protivnike u dvije vrste ljudi: konzervativci hoće stare obrasce, modernisti hoće tuđe obrasce. Prvi islam vuku u prošlost, drugi mu pripremaju tuđu budućnost. Bez obzira na velike međusobne razlike, ove dvije kategorije ljudi imaju nešto zajedničko: i jedni i drugi u islamu vide samo religiju, shvaćajući ovaj izraz u evropskom značenju te riječi. Izvjestan nedostatak smisla za finese jezika i logike, a više nerazumijevanje biti islama i njegove uloge u povjesti i svijetu, navodi ih da islamski din prevode religijom, što je iz jednog naročitog razloga sasvim pogrešno.”

Što ne bi rečeno kojeg razloga riječ din prevode religijom oba tabora?

Iz kojeg naročitog razloga ”autor” deklaracije i ”poznavalac” Kur'ana-a.š. ne citira ajet u kojem se tvrdi da je Islam jedina vjera sa kojom je Uzvišeni Gospodar zadovoljan?

Konzervativci su uostalom u mnogim državama svijeta vrlo prihvatljivi, jer temeljne moralne vrijednosti obvezujuće kako za pojedince, porodice pa do društva u cjelini nisu se u biti mijenjale stoljećima, jer čovječanstvo je doživljavalo samo tehnološko-tehničke promjene, a moralne norme su ostajale iste jer su još davno određene obvezujućim Božjim Objavama, i kristalno jasno su utvrđivale sve krucijalne kodekse kompletnog društva i pravila ponašanja ljudske jedinke u svim epohama. Kao takvi konzervativci koji drže do moralnih načela i dobrobiti društva su dobrodošli svima upravo zato što promovišu i praktikuju stare provjerene obrasce. No ”konzervativci” kojima je gospodin Izetbegović nakon rata dao utočište i uticaj u BiH, u likovima kojekakvih ahmedija koje šire širk, šijja koje putem udruge ”Mula Sadr” šire smutnju i laži da samo oni posjeduju originalnu verziju Kur'ana-a.š. (Alijevog-r.a., Kur'ana-a.š.,) ili selefijskih ”selfish” učenjaka koji su posebna grupacija rukovođena devizom ”svak samo za sebe” a koji ni na selam (farz) neće da odgovore domicilnim muslimanima, predstavljaju kvazi-konzervativce i pravu islamsku opasnost koje se autor navodno plaši. Upravo tim kvazi-konzervativcima kojih se navodno autor gnuša, je pruženo puno gostoprimstvo u BiH. Naravno dobrodošlica će trajati sve dok isti budu uredno i izdašno plaćali ”konzervativnu boravišnu taksu” za SDA-čekmedžu.

Modernisti kaže hoće tuđe obrasce i pripremaju tuđu budućnost. A kakvu budućnost nam je pripremio gospodin Izetbegović nakon što je doveo OHR, IMF, OSCE, UN moderniste koji progone svakog slobodnomislećeg Muslimana Bosne dok njegov SDA ”mudro” šuti na neviđenu intelektualnu eliminaciju najboljih bh. patriota i vjernika?

Ono što se nameće kao sumnjiva teza koju gospodin Izetbegović svjesno spinuje je činjenica da su kao najžešći protivnici islama u Kur'anu-a.š., pomenuti Židovi i mnogobošci, a ne konzervativci ili modernisti. Ako će se govoriti o konzervativcima i modernistima onda im treba dati stvarno ime i značenje, a to su munafici koji smutnju unose i ateisti koji negiraju postojanje Uzvišenog Gospodara. Drugo što se nameće kao neophodna potreba razbijanja ove demagogije je činjenica da islam kao vjerski koncept i način življenja nije nikad bio ni konzervativan a ni moderan, već je uvijek bio zelen, neuništiv i aktuelan. Islam je iznad i jednog i drugog deklarativnog pojma jer je izbalansiran voljom Svevišnjeg Gospodara svih vremena! Kao takav islam je do Sudnjeg dana jedina vjera sa kojom je Savršeni Gospodar zadovoljan.

Dok prije rata govori o islamu koji odgaja i uređuje svijet dotle nakon rata u Sarajevo - Buća potok, uz usku suradnju sa čikaškim imamom Mustafom ef. Cerićem, uvodi najgoru otpadničku sektu ”Ahmedije” koja godinama iznosi laži na Allaha i Njegove poslanike. Indikativno je što su tu najotrovniju britansko-pakistansku sektu protjeranu čak i iz samog Pakistana, a koju su s razlogom progonili i islamski vladari osmanskog i postosmanskog perioda, instalirali baš u dio Sarajeva koji je bio borbeno najučinkovitiji u toku zadnjeg rata.

Potom tim istim borcima, uglavnom nekadašnjim radnicima privrednog giganta ”Zraka”/Buća potok, prozapadnim metodama činjenja i balkanskog nečinjenja uništava tvornicu. Duhovna smutnja koju je gospodin Izetbegović uveo ”Islamskom deklaracijom” neislamskom smjenom i progonom prvog jugoslavenskog demokratski izabranog reisa Jakuba ef. Selimovskog-r.a., rezultirala je kidanjem jedinstva muslimana Jugoslavije, odnosno uvođenjem otvorenog nacionalizma nespojivog sa imperativom islamskog izvornog nadnacionalizma. Zato je gospodin Alija Izetbegović unio u Bosnu od 1970. i vremena pisanja ”Islamske deklaracije” do 2000. godine najgoru duhovnu pometnju u vjekovnoj historiji bh. islama! Konačno njegovi politički klimoglavci svrstani u novoformirane doušničke redove Vijeća kongresa bošnjačkih intelektualaca (VKBI) po ugledu na Hebrejski univerzitet iz Izraela i njihovu knjigu ”Who is Who in Israel” (”Ko je ko u Izraelu”) napravili su svoju potkazivačku knjigu pod naslovom ”Ko je ko u Bošnjaka” kako bi na jednom mjestu objedinili podatke o najboljim bh. sinovima i kćerima i tako olakšali šefovima odabir onih koje treba eliminisati iz javnog i društvenog života ”muslimanske” Bosne i Hercegovine! (op. ed.)

”Iako predstavlja ponavljanje i potvrđivanje fundamentalnih istina o porijeklu i misiji čovjeka, pristup islama u jednoj stvari je potpuno nov: u zahtjevu da se ujedine vjera i nauka, moral i politika, ideal i interes. Priznajući postojanje dvaju svjetova, prirodnog i unutrašnjeg, islam uči da upravo čovjek predstavlja premošćenje ponora između ova dva svijeta. Izvan ovog jedinstva, religija počinje vući u zaostalost (odbacivanje svakog djelatnog života), a nauka u ateizam.”

Nadri filozofiranje o postojanju dva svijeta prirodnog i unutrašnjeg, kao da unutrašnje nije istovremeno i prirodno, dovodi čitaoca u poziciju da potisne osnovnu islamsku podjelu na ovaj i Onaj svijet. Onaj, vječni svijet koji je važniji od bilo koje sekvence na ovome prolaznom svijetu i ne pominje se kako mu dolikuje. Ipak ovdašnjim Muslimanima je unatoč sveopštem (sirovom ili pak sofisticiranom) spinovanju odavno poznato savršeno Gospodarevo upozorenje, da On hoće Onaj svijet, a neki ljudi samo ovaj svijet.

”Među rekvizitima sumnjive vrijednosti koje naš zapadnjak nosi kući, nalaze se obično i razne ”revolucionarne” ideje, programi reformi i slične ”spasilačke doktrine” koje ”rješavaju sve probleme”. Među ovim ”reformama” ima primjera nevjerovatne kratkovidnosti i improvizacija. Tako, naprimjer, Mustafa Kemal, koji je očigledno bio veći vojskovođa nego kulturni reformator i čije zasluge za Tursku treba svesti na pravu mjeru, jednom od svojih reformi zabranjuje nošenje fesa.

Pokazalo se vrlo brzo da se izmjenom oblika kape ne može izmjeniti ono što je u glavama ili navikama ljudi, a još manje ono što čini njihov stvarni položaj, pa su svi problemi Turaka, jučerašnjih u fesu i današnjih u šeširu, ostali isti.”

Gospodin Izetbegović imao je sjajan talent da pobjegne od same suštine odnosno da se umjesto suštinom bavi sporednim stvarima prebacujući se sa jedne teme na drugu ili na nekog drugog. U ovom primjeru gospodin Izetbegović kritikuje Ataturka ali eto zaboravlja da je vodeći ideolog upravo tog i danas aktuelnog kemalizma u Bosni bio svojevremeno i sam Reis-u-ullema Džemaludin ef. Čaušević.

Evo sada suštinskih konstatacija od kojih je gospodin Izetbegović bježao, kao i sa s bojnog polja, na bezbjednu udaljenost:

Nije muslimane Bosne briga šta je ispod fesa doktora Mehmeda Spahe kad svi znaju da se svaki ondašnji kao i današnji političar ili reis pod firmom islamskog i ”bošnjačkog” borio uvijek samo za sebe.

Nije muslimane briga šta je u šeširu ili ispod šešira akademika Muhameda Filipovića kada svi znaju šta radi i govori u interesu din-dušmana dodvoravajući im se zarad para i nezajažljive akademske sujete.

Muslimane Bosne, Hercegovine, Sandžaka, Makedonije, Kosova, Hrvatske, Srbije, Slovenije i Svijeta islama je briga šta je bilo u i ispod globalne ”francuzice” gospodina Izetbegovića.

Ovdje dakle nije krucijalna dilema islama da li nositi fes ili šešir kao banalni dio čovjekove odore, već nasilno-nevjernički i nemilosrdni sekularizam Kemala Ataturka ili svevremenski i primjenjen Božji Zakon pravovjernih osmanskih halifa i sultana? Valjda je kao pravnik gospodin Izetbegović mogao intelektualno proniknuti u suštinska, a ne periferna mahalska pitanja nazovi islamskih dilema.

”Kao posljedica ovog divljanja u Turskoj i drugdje stvorile su se, ili su na putu da se stvore, nacije-plagijati: duhovno zbrkane zemlje bez vlastitog lica i bez osjećaja za svoj vlastiti put. U njima je sve neautentično i umjetno, bez pravog oduševljenja i snage, poput lažnog sjaja njihovih evropeiziranih gradova…”

Treba li nekome danas u Bosni i Hercegovini uopšte pojašnjavati da su bh. plagijat bošnjaštva stvorili gospodin Alija Izetbegović, gospodin Adil Zulfikarpašić, gospodin Muhamed Filipović i njihovi ”cionistički” sponzori kao da im se država zove Bošna. Ovako, po podgrijanoj SDA matrici Bošnjak može biti svako i svugdje. I Desnica Radivojević i Ivica Šarić i ostali željni vlasti.

S druge strane Musliman ne može biti svako pa je stoga taj nadnacionalni naziv naroda, bez referenduma ili parlamentarne procedure, protivustavno i prevarantski ukinut ispod ženevskog, vašingtonskog i pariškog ”kartaškog” stola. U biti bi svi po Kur'anskoj odredbi (XXII:77.-78.) na prvom mjestu trebali biti muslimani, a tek potom pridodavati zemlju, naciju ili pleme iz kojeg potiču.

Na trećoj strani naziv Bosanac, Musliman ili Bošnjak, odnosno bošnjačku nacionalnu kovanicu u toj istoj sekularnoj Turskoj i to za piščeva vakta, ne može koristiti nekoliko miliona muslimana porijeklom sa ovih prostora, što je samo po sebi presedan i kršenje temeljnih ljudskih prava prve kategorije. O tome gospodin Izetbegović kao narodni tribun ne govori jer bi morao upotrijebiti internacionalno-pravno pokuđen termin nacionalne diskriminacije.

Pisac deklaracije pogotovo ne govori o tome da je suštinski izdajnički grijeh Kemala Ataturka ukidanje islama kao stoljetne službene vjere Osmanskog carstva ravan sotonskoj izdaji. Nadasve, turski nacionalisti natjerali su svakog Bosanca, Jugoslavena, Muslimana ili Bošnjaka koji je pod din-dušmanskom prisilom i terorom morao doseliti u Tursku, da svoje prezime koje završava na ić promjeni u tursko oglu. Tako je npr. Tanović postao Tanoglu (Tanok), Sokolović postao Sokolu, itd. A koji je to Turčin nakon što je došao u Bosnu svoje prezime morao mijenjati, odnosno prilagoditi bosanskom adetu?

Da li u evropeizirano-amerikaniziranom Sarajevu dominiraju muslimanske osnovne ili srednje škole, islamski istraživački instituti predvođeni hafizima, univerziteti koji proučavaju islamsko pravo ili biblioteke sa prevedenim djelima velikih bh. kadija kakav je bio Hasan Kjafi Prušak? Gdje su danas naši nacionalni ili državni muzeji, nacionalni parkovi, kaligrafske galerije koje privlače turiste cijelog svijeta? Šta mi kao narod ili država imamo od bilo koje inostrane banke smještene u Ferhadiji ili na drugim najboljim lokacijama u gradu, a koje sjajem reklama mame Bošnjake da uzmu potrošačke kredite (švicarce) sa najvećom kamatnom stopom na svijetu? Kakva je uostalom duhovna razlika između Turske i Bosne kada su i jedni i drugi poslušni kamatni imitatori ”sljedbenika” Knjige? Kult ličnosti totalno neprimjeren islamu prisutan je još samo kod Turaka, Turkmenistanaca, južnih Korejanaca i dijela Bošnjaka! Oni sa nevjerovatnom neargumentacijom hoće gospodina Izetbegovića postaviti na mjesto povijesnog bošnjačkog lidera i nadasve velikog islamskog mislioca, unatoč činjenici da im je za opomenu zbog krivog tumačenja islamskih principa, tursko-bošnjačka ”kuća-muzej” u Šamcu (Maloj Aziji) totalno poplavljena sredinom maja ove godine voljom Uzvišenog Gospodara. Šta još treba da se desi pa da ovdašnje inađije shvate istinu?

”Šta je značila nezavisnost jedne muslimanske zemlje u kojoj je vođenje javnih poslova došlo u ruke ove vrste ljudi? Kako su oni upotrijebili tu slobodu? Prihvaćanjem stranih idejnih uzora i traženjem političkog oslonca kod stranaca, onih na Zapadu ili Istoku-svejedno, svaka od ovih zemalja je dobrovoljno, na usta novih upravljača, pristala na ponovno porobljavanje.

Stvorila se jedna vrsta duhovne i materijalne zavisnosti, čiji je sadržaj: tuđa filozofija, tuđi način života, tuđa pomoć, tuđi kapital, tuđa potpora. Ove zemlje stekle su formalnu nezavisnost, ali nisu stekle stvarnu slobodu, jer svaka sloboda je prvenstveno duhovna sloboda. Nezavisnost naroda koji nije prvo izborio ovu duhovnu slobodu, uskoro će se svesti na himnu i zastavu, a ove dvije stvari vrlo su malo za stvarnu nezavisnost. Borba za istinsku nezavisnost muslimanskih naroda mora zato svugdje započeti nanovo.”

Kakva je danas duhovna sloboda u BiH kada autoru ove kritike pripadnici bh. ”islamskog kruga” u Kulturnom centru Kralj Fahd u Sarajevu 17.5.2007. javno zabraniše da govori o krivotvorenim prijevodima Kur'ana-a.š?

Kakva je danas ćutološka himna i trokutasto-žuta (traka) zastava Bosne i Hercegovine? Za SDA vakta izmjenjene su tri zastave SR BiH, Republike BiH i OHR BiH! Niko se od njih nije pobunio protiv ukidanja republike, ustava, armije ili stoljetne zastave internacionalno priznate države. Neka se današnji čitalac ili čitatelja gornjih redova zapita da li je dotična deklaracija pisana 1970., 1980., 1990., 2000. ili 2010.godine? U njoj je sadržana bit ”reformskih” razaranja svake muslimanske države jer u svakoj postoji organizirani broj ”proislamskih” nacionalista i politikanata koji će svoj narod pozivati u islam, a u biti uraditi sve da do toga ne dođe. Pošteni muslimani Turske i danas govore o kemalističkim reformama kojima su ih decenijama reformisali sve dok milione Turaka nisu vremenom ”ispiranjem mozga” izveli iz vjere.

U pojašnjenjima uzroka nemoći muslimanskog svijeta pored površnog dijeljenja ljudi na konzervativce i moderniste, nailazite i na ”dubinsku” analizu o tome kako je Kur'an-a.š., sveden na nivo recitiranja. Sveta Knjiga nije više ni Zakon ni praksa, već puka recitacija koja se ponavlja po hiljadu puta. Ako se sa ove vremenske distance pogleda i uporedi stanje bh. duha sa ovim što gospodin Izetbegović opisuje, doći ćete do podatka da u Bosni danas ima preko dvije stotine hafiza i da nikada niste mogli čuti da su se svi ti hafizi okupili da porazgovaraju o stanju bh. duha i praktičnoj primjeni Kur'ana-a.š. diljem Svijeta islama. Dakle upravo je sadašnji režim prozapadnih ulizica uveo ono od čega je njihov idejni vođa najviše ”strahovao”. Sveli su Kur'an-a.š. na bezbrojna takmičarska ponavljanja, mevlude, koncerte, gala priredbe tipa ”Dođi najdraži” kao da nikada nisu čuli definiciju kojom je Muhammed a.s. opisivao stanje onih muslimanima kojima je Kur'an-a.š. na jeziku ali ne i u srcu. Kao da ne znaju da je Božji poslanik-s.a.v.s., pored najvažnijeg zadatka prenošenja Objave bio i uporedo i prvi lider prve islamske države u Medini, prvi sudija, prvi komandant armije, prvi učitelj…


Duhovna sloboda za vrijeme zadnjeg Božjeg poslanika-s.a.v.s., jasno je vidljiva ako se pročita prva Medinska povelja u kojoj se muslimanima i Jevrejima daju ista građanska prava. Ta se Povelja kod autora ”Islamske deklaracije” nigdje ne može naći jer bi ona bila očit dokaz vjekovne vjerske islamske tolerancije pa bi se onda moglo postaviti opravdano pitanje: ”Kakvu slobodu vjere, govora, kretanja, privatnog vlasništva ili življenja uživaju današnji Jevreji u Sarajevu, takozvanom ”Evropskom Jerusalemu” a kakvu slobodu imaju muslimani u izraelskom Jerusalemu pritisnutom najtežim kršenjima ljudskih prava i sloboda od strane same države Izrael ?”

Tako se oni koji su pisali nazovi Islamsku deklaraciju stalno pozivaju na Kur'an-a.š., ali pri tome se ne citira niti jedan ajet. Prvi ajet na koji se ekipa pogrešno poziva, u tom (ne)djelu je jedanaesti ajet uzvišene sure ”Grmljavina” koji po autorima ”Islamske deklaracije” doslovno znači:

”To je ono stanje koje su neki sa svim razlozima nazvali ”noć islama”. Ustvari, ta noć je počela kao suton u našim srcima. ”Sve ono što nam se dogodilo ili nam se danas događa, samo je odjek i ponavljanje onoga što se prije toga odigralo u nama samima” (ar-Ra'd,11).

Neupućeni mladi čitalac bi mogao pomisliti da je naveden dio tumačenja jedanaestog ajeta iz uzvišene sure ”Grmljavina-Ar-Ra'd.” Ali ne. To nije ni dio ni smisao ove uzvišene Gospodareve poruke, koja u prijevodu originala glasi:

Kur'an-a.š. (XIII-11.)


U ime Alaha, Svemilosnog, Samilosnog!

Jer svaki čovjek ima meleke-pratioce ispred i iza sebe, koji nad njim bdiju po naređenju Allahovome;

Allah neće promjeniti nekom narodu stanje dok on ne promjeni samoga sebe, a kada Allah hoće nekom narodu zadati nevolje, izbjeći ih ne može, jer pored Njega ljudi nemaju nikakve zaštitnike.



Pažljiviji analitičari Kur'ana-a.š., će primjetiti da se suštinski smisao ovog ključnog ajeta svaki put (djelomično) citira u svakom izdanju ”Preporoda”: ” Allah neće izmjeniti stanje jednog naroda dok on ne izmjeni svoj odnos prema Allahu” – (Kur'an)! To je ono čega se bh. ullema zajedno sa bh. politikantima najviše boji. A boje se iskrenog povratka izvornim principima islama koji u sebi između ostalog sadrže i obavezu da se najodgovornije društvene funkcije daju onima koji su ih dostojni, a ne onima koji će ih zloupotrijebiti zarad lične ili političke koristi. Zato islamsku demokratizaciju treba prvo zatražiti od Islamske zajednice BiH u duhu demokratije izvornog islama gdje vjernici i vjernice tajno biraju novog reisa-hafiza od više nezavisnih kandidata!

Neupitno je dakle da sva svjetska ullema jako dobro zna kako da manipuliše sa narodom preko ajeta i hadisa koje nikada neće primjeniti u praksi! Ideološka podloga SDA i dijela njihove ulleme je slična. Dok je Prvi u Bošnjaka u svojoj zabludi otišao toliko daleko da ”sam” mijenja smisao uzvišenog ajeta, dotle njegova oprezna ullema, kod koje još uvijek postoji određeni dio bogobojaznih, krati ionako konkretno kratke ajete kako bi davala svoja tumačenja! Naravno vodeća ullema ide stopama svoga ideologa i sama 2005. godine pravi: ”Deklaraciju evropskih muslimana” ne citirajući u njoj pri tome niti jedan uzvišeni ajet Kur'ana časnog. Pravo pitanje koje se stalno provlači kroz analizu nazovi Islamske deklaracije, svodi se na utvrđivanje činjeničnog stanja odnosno šta je gospodin Izetbegović propagirao od 1970. do 1980. godine i šta je od toga proveo u djelo u periodu od 1990. do 2000. godine?

”U ovoj činjenici treba tražiti psihološko objašnjenje pojave pretjeranog recitiranja Kur'ana. Kur'an recitiraju, tumače pa recitiraju, proučavaju pa opet recitiraju. Ponavljaju po hiljadu puta jednu njegovu rečenicu, da ne bi morali ni jedan jedini put da je primjene. Stvorili su opširnu i pedantnu znanost o tome kako se Kur'an izgovara,da bi pobjegli od pitanja kako da ga provedu u život. Na kraju, Kur'an su pretvorili u goli zvuk bez razumljivog smisla i sadržaja.”

Gornji isječak je samo mali dio zaboravom obuhvaćenog duha koji uzvišenu riječ Kur'an, bez obaveznog prefiksa, Časni ili sufiksa Najveličanstveniji koristi po stotine puta u ”svojoj” deklaraciji i sabranim (ne)islamskim djelima. Svaka pomisao, a kamo li javna riječ o tome da nije znao šta se stvarno događa oko njega gubi svaki razuman smisao. Ne samo da je znao, nego je i aktivno učestvovao u intelektualnim nedjelima potvrđujući po hiljaditi put da je ”boreći se” sam protiv sebe izgubio temeljni rat, koji opisan njegovim riječima glasi: ”Ja izdati ne znam.” Upravo je hiperizdaja temeljnih vrijednosti islama osnovna odlika ovdašnjih munafika koji se na maliciozan način izruguju čitavom svijetu ne shvatajući da će ih snaći upravo ono čemu su se izrugivali!




Koliko se samo puta u Kur'anu-a.š., podsjeća čovjek da sve što uradi (dobra ili zla) uradi samom sebi? Koliko puta se u Kur'anu-a.š., čovjek podsjeća da su njegova djela, djela njegovih ruku ta koja će ga odvesti u raj ili pakao i da sve što ga zadesi sam sebi prouzroči svojom slobodnom voljom, koja bi ga i sačuvala da se nije sam od vjere svoje odrodio? No, oni ne vjeruju dok vatru ne vide! Ili oni vjeruju da su toliko pametni da će čak, Uzvišenog Gospodara, prevariti svojim licemjernim govorom. Ima li veće zabluditelja od onoga koji je opomenut ajetima, a ipak od njih glavu okrene? Ili znaju li vjernici da je kazna zaborava namijenjena upravo licemjerima koji sa tolikom dozom upornosti pokušavaju dezavuisati smisao Kur'ana-a.š. iako jako dobro znaju da se u istom Kur'anu-a.š., Uzvišeni obavezao da će ga On sačuvati u izvornom obliku sve do Sudnjeg dana! Pa ima li onda izgubljenijih i nesretnijih od onih koji spinujući izvorne poruke Kur'ana-a.š., laži na svoga Gospodara iznose?



This Page is Published on June 27, 2014 in the Web Magazine „ORBUS Belgium“







Primjedbe